Župa Mihovljan spada u red župa zagrebačke nadbiskupije koje se nalaze u Statutima Kaptola, što ih je sastavio Ivan arhiđakon gorički.

Prema mišljenju Đure Sabo, mogli bismo prvi spomen mihovljanske župe povezati sa 1258.g. i to sa ispravom bana Stjepana kojom se vrši reambulacija između posjeda braće Selk i gradova Varaždina i Zagorja, za kojega autori misle da se odnosi na Krapinu.

U navedenoj ispravi na sam spomen župe najviše govori konfiguracija tla. Prvi razlog koji govori u prilog pretpostavci da se zaista radi o crkvi svetog Mihaela u Mihovljanu je i sam titular crkve, koji se stoljećima ne mijenja. U opisu se također spominje da posjed sinova Selk graniči na zapadu s posjedom koji pripada kmetovima tvrđave Šemnica. Šemnica i danas spada u župu Mihovljan, a u blizini Šemnice samo je mihovljanska crkva svetog Mihaela. Osim toga spomenuti "veliki put" vjerojatno se odnosi na današnji put Krapina-Lepoglava ispod kojeg se i danas nalazi zemlja koja pripada crkvi svetog Mihaela. Međa dalje ide povrh crkve koja se nalazi na podnožju brda te se pored groblja spušta do potoka koji isprava naziva Kenecna, a odgovara današnjem potoku Miholščica. Iz sveg navedenog se može zaključiti da se tekst u ispravi odnosi na crkvu u Mihovljanu.

Drugi direktan spomen mihovljanske župne crkve postoji u Statutima Zagrebačkog kaptola iz 1334.g. Navedeni Statuti nabrajaju župe njegovog arhiđakonata među kojima je "item ecclesia saneti Michaelis prope Komor", a autori se slažu da se ta crkva odnosi na Mihovljan.

Tko je i kada ustanovio župu Mihovljan ne zna se. Kroz srednji vijek spominjanje Mihovljana vezano je uz srednjovjekovni posjed Komor i uz plemićku obitelj Bedeković. Sigurno je da je obitelj Bedeković-Komorski i kao zemljski gospodari i kao, vjerojatno, kolatori Mihovljanske župe imala veliki utjecaj na život župe. Nažalost, nedostaju nam o tome podaci, kao što nedostaju i o drugim čimbenicima koji su stvarali povijest toga kraja. Za razdoblje prije kanonskih vizitacija potrebno je još mnogo strpljivog i stručnog rada na ne objavljenim izvorima, kao i traganja za još neobjavljenim i nepoznatim arhivskim dokumentima.

Andrija Mihalić (1639-?)

Ivan Jerolim

Grgur Zebec (1652-1679)

Ivan Kovačić (1683-1703)

Petar Borosić (1703-1716)

Ivan pl. Peras (1715-1735)

David pl. Bedeković- Komorski (1735-1738)

Adam Reš ( 1739-1747)

Ivan pl. Kukuljević- Sakcinski (1747-1755)

Ivan Dragovanić (1756- 1768)

Josip Gestić (1768-1789)

Nikola Škrinjarić (1789- 1815)

Franjo Cunić (1815- 1842)

Filip Perok (1842-1858)

Ivan Brajković (1858- 1897)

Silvestar Turzan (1897- 1935)

Josip Prežigalo (1935- 1970)

Andrija Vujasić (1970- 1973)

Miroslav Habunek (1973- 1974)

Valentin Meštrić

Stjepan Vuglavečki

Marijan Piskač